Vođeno pisanje

Osmisli svoj život: prošlost

3 edukacije s ovom refleksijom

Vođeno pisanje o vlastitoj prošlosti. Podijelit ćeš svoj život na poglavlja, opisati nekoliko scena koje su ostale i izazove koje pamtiš, pa za one koje su te najviše oblikovale pogledati što je do njih dovelo i što su promijenile. Na kraju dobiješ sadržaj vlastite knjige i jednu rečenicu koja ide kroz sve, i možeš ga ispisati ili spremiti. Za cijeli prolaz računaj na dva sata pisanja ili više, u nekoliko navrata. Ovo je vježba pisanja, ne test i ne terapija, i ništa se ne boduje. Dio je programa „Osmisli svoj život” od pet vježbi: prošlost, ono što me koči, ono na čemu gradim, budućnost i tjedna provjera. Preporučeni je redoslijed taj, ali svaka vježba stoji i sama. Za razliku od vježbe „Moja životna priča”, koja prolazi cijeli intervju o životnoj priči, ovaj modul uzima šest scena i tri izazova i vodi dalje, prema onome što te koči i planu za budućnost.

Upute

Piši svojim riječima i ne popravljaj se. Nema točnih odgovora. Neka pitanja dotiču teške stvari i svako od njih se smije preskočiti; ako ti postane previše, izađi i vrati se drugi dan, sve ostaje spremljeno. Najviše ćeš dobiti od pitanja „što mi to danas govori o meni”, pa mu daj vremena. Prije predaje vidjet ćeš sve napisano i moći ćeš se vratiti.

Tehničke informacije

Ovaj modul slijedi strukturu intervjua o životnoj priči koji je razvio Dan McAdams (Northwestern University, inačica iz 2007.) i koji je slobodno dostupan za uporabu i prilagodbu. Upute za slobodno pisanje izvedene su iz postupka ekspresivnog pisanja Jamesa Pennebakera. Iz izvornog intervjua izostavljene su scene živog sjećanja iz odrasle dobi i religijskog, duhovnog ili mističnog iskustva, pa je scena šest umjesto osam. Izostavljeno je i zasebno pitanje o zdravstvenoj krizi, pa su izazova tri umjesto četiri. Ovaj modul ne uključuje izvorne cjeline o budućnosti i osobnim uvjerenjima.

Dva dodatka uz scene imaju vlastitu podlogu. Uputa da se teška scena smije opisati kao promatrač dolazi iz istraživanja samoodmicanja (Kross i Ayduk, 2017.): pisanje o teškom događaju iz odmaknute perspektive manje uzrujava, a daje više uvida. Pitanje je li iz teške scene nešto izraslo dolazi iz istraživanja pripovjednog identiteta (Adler i sur., 2016.; McAdams i McLean, 2013.): takav pomak u vlastitoj priči povezan je s dobrobiti, ali se korisniku izričito kaže da se ne izmišlja.

Autorstvo i izvori. Ovu vježbu smo napisali sami. Oblik programa od četiri modula poznat je iz komercijalnog programa Self Authoring Suite, ali nijedan tekst nije preuzet iz njega. Pitanja se oslanjaju na javno dostupnu istraživačku literaturu navedenu u ovim informacijama; gdje dio vježbe nema takvu podlogu, to je ovdje rečeno.

Što je poznato o učincima. Prema velikom pregledu istraživanja (Frattaroli, 2006.), pisanje o osobnim iskustvima u prosjeku donosi male koristi; neposredno nakon pisanja o teškim iskustvima raspoloženje je obično lošije, a kod ljudi sa psihičkim teškoćama nalazi su neujednačeni. Autori postupka savjetuju da se s pisanjem o nedavnom potresnom događaju pričeka barem mjesec ili dva (Pennebaker i Chung, 2011.). Vježba nije zamjena za liječenje; onima koji se liječe zbog traume ili gubitka, napomena uz vježbu savjetuje razgovor s osobom koja ih stručno vodi.

Što nije pokazano. U velikom neovisnom ispitivanju dviju mrežnih intervencija postavljanja ciljeva (Dobronyi, Oreopoulos i Petronijevic, 2019., oko 1.400 studenata) nije pronađen dokaz poboljšanja prosjeka ocjena, broja stečenih bodova ni nastavka studiranja u drugoj godini. To ispitivanje nije provjera ove konkretne prilagodbe. Ova vježba zato ne obećava bolji uspjeh na studiju ili poslu. Za ovu vježbu u ovom obliku nemamo rezultate kontroliranog ispitivanja. Nalazi o postupcima iz kojih je izvedena ne potvrđuju učinak ove njihove kombinacije. Ovdje je za opis pojedine scene ili izazova preporučeno osam minuta. Pennebaker i Chung u pregledu ekspresivnog pisanja opisuju zadatke od 15 do 30 minuta tijekom jednog do pet uzastopnih dana; ovaj modul ne slijedi taj raspored.

Bodovanje i norme. Ništa se ne boduje i ne postoje norme. Ovo nije mjerni instrument i rezultat se ne uspoređuje ni s kim.

Edukacije s ovom refleksijom

3 edukacije