Antifragilnost – bolje od psihološke otpornosti

Kako izgraditi psihološku otpornost u tri koraka? Pet stvari koje moraš znati da bi postao/la psihološki otporan! Top 10 navika psihološki otpornih pojedinaca! Sigurno često nailaziš na takve naslove, a  članci te uglavnom razočaraju jer ti ne kažu ništa novo ni korisno. Ovaj je članak drukčiji. U nastavku saznaj više o tome što je psihološka otpornost, koje su prednosti i nedostaci te ideje te postoji li nešto bolje od psihološke otpornosti.

Što je psihološka otpornost?

Danas se o psihološkoj otpornosti govori kao o vrhuncu mentalnog zdravlja. Biti mentalno zdrav značilo bi imati snažan imunitet za sve ono što je psihološki gledano nezdravo, a to najčešće zovemo jednom riječju – stres. Ako možeš izdržati velike količine stresa i ostati smiren u različitim stresnim situacijama, znači da si otporan na stres, odnosno da imaš dobru psihološku otpornost. Ako ti to sve zvuči prejednostavno i neostvarivo, u pravu si.

Naša razmišljanja o stresu, mentalnom zdravlju i psihološkoj otpornosti često su zapravo pogrešna, zato što ne postavljamo neka vrlo jednostavna pitanja: Što je stres? Je li svaki stres nužno loš? Može li stres biti koristan? Što znači biti otporan na nešto? Možemo li uopće biti otporni na stres? Je li to najbolje što možemo?

Odgovor na ta pitanja krije se u relativno novom konceptu u području mentalnog zdravlja, a to je – antifragilnost.

Antifragilnost je bolja od otpornosti. Ono što je otporno odolijeva šokovima i ostaje isto; ono što je antifragilno postaje još bolje.

– Nassim Nicholas Taleb

Što je antifragilnost?

Zamisli da pakiraš kutije za selidbu i u jednu kutiju spremaš vrijedno stakleno posuđe. Što ćeš napisati na takvu kutiju? Vjerojatno nešto kao “Oprez: lomljivo!” ili “Rukovati s oprezom!”. To je zato što su stakleni predmeti baš takvi, lomljivi. Ono što je lomljivo ne voli nikakav “stres”. No što bi bilo suprotno od toga? Vjerojatno misliš da su to sve one kutije na koje nećeš napisati ništa, jer su unutra stvari koje nisu lomljive i s kojima ne treba biti posebno oprezan. Takve stvari su otporne na proces selidbe i uglavnom im se neće dogoditi ništa. Možemo reći da su one “ravnodušne” prema stresu, tj. svejedno im je. Ali postoje li stvari koje baš “vole” da se s njima postupa neoprezno? Možeš li zamisliti da na jednu kutiju napišeš “Oprez: obavezno lupati!”? Možda ne posjeduješ ništa takvo, ali takve stvari itekako postoje. Za njih kažemo da su antifragilne.

Riječ antifragilnost tek je nedavno skovao američki autor Nassim Nicholas Taleb, a ona doslovno znači “suprotno od onoga što je fragilno”. Kao što pokazuje primjer s kutijom, suprotno od fragilnog ili lomljivog nije nešto neslomljivo ni otporno. Ako je fragilno ono što ne voli stres, onda je antifragilno ono što “voli stres”.

Možda ti na prvu zvuči neobično da postoji nešto takvo što može imati koristi od stresa, ali takve su stvari posvuda oko tebe. Zapravo, i ti si takva stvar.

Kako funkcionira antifragilnost?

Pitaš se, kako možeš imati koristi od stresa? Dobro pitanje. No najprije moramo dobro definirati stres. Stres je posljedica naše reakcije na potencijalno sve što na nas može imati nepoželjan utjecaj, kao što su: iznenadni neugodni događaji, promjene, neugodne osobe, bol, šok, udar, pad, izazov, neuspjeh, gubitak, opasnost, neizvjesnost, vrijeme itd. Psihološki gledano, sve su to oblici stresa. Antifragilno je ono što može imati koristi od svega toga.

Evo nekoliko jednostavnih primjera iz života u kojima se jasno vidi zakon antifragilnosti:

• psihologija: Kod poremećaja kao što je agorafobija (strah od otvorenih prostora) u bihevioralnoj terapiji primjenjuje se tzv. terapija izlaganjem, u kojoj se pacijenta u malim, ali sve većim dozama postupno izlaže onome čega se boji. U takvim situacijama, tehnika je izuzetno uspješna, a cilj joj nije samo otpornost na strah, nego prevladavanje straha i razvijanje vještina s kojima se osoba nakon terapije može normalno suočiti s onim od čega je prije strahovala. O sličnim tehnikama pisali smo ranije u tekstu o stoicizmu.
• tjelovježba: Ako želimo postati fizički snažniji, to nećemo postići dizanjem što lakših utega i izbjegavanjem umora, nego postizanjem optimalnog opterećenja mišića, a to često znači vježbanje s maksimalnom težinom s kojom možemo raditi u određenom formatu vježbe. To naravno ovisno o vježbi, skupini mišića i našoj tjelesnoj spremnosti, ali načelo je univerzalno primjenjivo. Drugim riječima, da bi rasli, našim mišićima potreban je “šok”.
• znanost: O znanosti i tehnologiji često razmišljamo samo u smislu znanstvenih otkrića, ali zaboravljamo da svakom napretku prethodi niz neuspjelih znanstvenih teorija i eksperimenata. No svaki neuspjeh potiče nova istraživanja i rađa nove teorije, ideje i rješenja. Pogreške, neuspjesi i porazi nužan su sastojak svakog znanstvenog i tehnološkog postignuća. Bez takvih padova i neuspjeha znanost ne bi bila moguća.
• vještine: Antifragilnost trebamo i za razvoj bilo koje vještine. To pogotovo vrijedi kad pokušavamo usvojiti vještine koje nam prirodno “ne leže”. Na primjer, ako ne voliš javne nastupe ili bilo kakvo izlaganje pred drugima, zadnje što trebaš činiti jest da po svaku cijenu izbjegavaš takve situacije. To je siguran put da zauvijek ostaneš fragilan/a. Umjesto toga, jedini način da pobijediš tu svoju slabost jest da se namjerno okušaš u tome, čak i ako ti to stvara nelagodu i čak i ako znaš da ćeš biti loš/a. Prvi put možda i hoćeš, možda i drugi i treći. Ali nakon nekoliko ponavljanja i prije nego što i primijetiš, na osnovu samog ponavljanja istog, već ćeš imati neke stečene vještine zbog kojih će ti ta stvar svaki put biti sve lakša i lakša.
• djeca: Djeca su zanimljiv spoj fragilnosti i antifragilnosti. Ona su u mnogo čemu ovisna o odraslima i u puno stvari traže konstantnu brigu i zaštitu. Ipak, ako djecu previše zaštitimo, izlažemo ih opasnosti da u nekim aspektima svog razvoja “zakržljaju”. To dugoročno za njih može stvoriti ozbilje posljedice. Na primjer, ako im ograničavamo da sami istražuju svoju okolinu, lišavamo ih mogućnosti da od ranih dana uče iz vlastitog iskustva i pogrešaka; ako im uskraćujemo kontakt s drugom djecom, kočimo rani razvoj njihovih društvenih vještina; ako ih nastojimo unaprijed izolirati od svake bolesti ili nepoznatih namirnica, narušavamo prirodni rad njihova imuniteta i izlažemo ih opasnosti da upravo zbog toga budu posebno podložni određenim bolestima ili alergijama.

Važno: antifragilnost ovisi o kontekstu

Osim što je kao načelo primjenjiva u različitim životnim kontekstima, antifragilnost pomaže ti i bolje razumjeti pojmove kao što su stres, psihološka otpornost i mentalno zdravlje. Ako razumiješ načelo antifragilnosti, onda znaš da psihološka otpornost zapravo nije nužno neki ideal kojem trebaš težiti. Tvoj cilj trebala bi biti antifragilost. Cilj je da svoje “stresore” možeš pretvorimo u nešto korisno i nešto što će ti pomoći da postaneš snažnija verzija sebe.

Važno je znati da je antifragilnost ograničeno svojstvo i da ona uvijek ovisi o kontekstu. Količina određenog oblika stresa može za tebe imati veću ili manju korist ovisno o situaciji. Ali to ne znači da si neograničeno otporan/a na svaki stres.

Stoga je važno da dobro poznaješ sebe i svoje slabosti, ali i da budeš uvijek otvoren/a za situacije koje ti predstavljaju izazov. Zato što samo tako možeš rasti i pomicati svoje granice i zato što ti to možeš.

______________________________________________________________________________________

Želiš znati više o antifragilnosti i kako je ostvariti u svom životu? Na pravom si mjestu!

Prijavi se na edukaciju Stres pod kontrolom i nauči sve o antifragilnosti i mnogim drugim psihološkim metodama i alatima koji će ti pomoći da postaneš snažnija i sretnija verzija sebe.

Za sva pitanja javi nam se na kontakt.

Za više informacija o nadolazećim edukacijama, prati nas na webu i društvenim mrežama.