Stoicizam: 3 najbolje vježbe za psihološku otpornost

Ne znaš više što ti je činiti s napornim kolegom na poslu? Mrziš kad isplaniraš neku aktivnost nakon posla, a onda padne kiša ili ti društvo otkaže? Tjednima odgađaš i najmanje zadatke, a iako to kod sebe ne voliš, stalno to činiš? Onda je ovaj članak za tebe. Otkrij što je stoicizam i tko su ljudi koji su prije nekoliko tisuća godina imali odgovore na probleme koji tebe muče danas.

Što je stoicizam?

Postoji razlog zašto su neke filozofske škole bile aktualne tisućama godina i preživjele do danas. Među njima je i stoicizam, drevna filozofska škola čiji su članovi bili ljudi raznovrsnog porijekla – od robova i trgovaca do senatora i careva. Iako je naš današnji svijet po mnogo čemu drukčiji i napredniji nego prije nekoliko tisuća godina, stoici nisu ništa manje aktualni danas nego u svoje doba. Zašto? Zato što su se oni bavili osnovnim životnim iskustvima, koja su ista danas kao i bilo kad prije: životni usponi i padovi, ljubavni problemi, financijski problemi, gubitak posla, svađe, sukobi itd. Poznate teme? Razumijemo te. I stoici te razumiju, a moglo bi te iznenaditi koliko te dobro razumiju.

U svakodnevnom govoru riječi “stoik” i “stoički” obično koristimo da za nekoga kažemo kako je hladan, čvrst, bez emocija i slično. No to nije najbolji opis stoicizma. Stoici su imali jednostavan cilj: živjeti dobar život. Tko to ne bi htio, zar ne? No za razliku od većine drugih životnih filozofija tog vremena, a vjerojatno i većine ljudi danas, stoici ne misle da je dobar život život ispunjen užicima bez ikakvih problema. Upravo suprotno – za stoike imaš dobar život ako:

• nisi navezan/a na ništa prolazno
• upravljaš svojim željama i strastima umjesto da one upravljaju tobom
• ne izbjegavaš probleme
• preuzimaš odgovornost za svoje postupke
• znaš u svemu biti umjeren/a
• u svemu tražiš ne samo svoje, nego i dobro drugih
• možeš zadržati unutarnji mir bez obzira na okolnosti.

Stoicizam u svakodnevici

To su samo neke od karakteristika dobrog stoika, a ima ih mnogo više i sve imaju zajednički nazivnik: psihološka otpornost. Zvuči super, tko to ne bi htio? Iako to nisu nikakve super-moći, takve karakteristike ipak ne dolaze bez upornog, svakodnevnog vježbanja.

Stoicizam dakle nije samo neka lijepa teorija ili popis pravila za život. Stoicizam je način življenja, s velikim naglaskom na primjenu teorije u praksu. Ovdje ti donosimo tri učinkovite stoičke vježbe koje ti mogu pomoći da izgradiš dugoročnu psihološku otpornost i počneš živjeti bolje – već danas.

1. Premeditatio malorum

“Odmah izjutra reci sebi: danas ću susresti ljude koji su napasni, nezahvalni, nasilni, prijetvorni, zloćudni, nedruštveni. Sve ih je to spopalo zbog njihova nepoznavanja istinskog dobra i zla.”

– Marko Aurelije

“Premeditatio malorum” znači unaprijed razmišljati o problemima. Ova je vježba jedna od najpopularnijih stoičkih tehnika koje se danas koriste u psihoterapiji, a naziva se još i “negativnom vizualizacijom”. Ona ti može pomoći da se unaprijed pripremiš, reagiraš ili se pomiriš s nečim što radije ne bi htio/la da se dogodi. Zvuči neobično, ali razlog je jednostavan. Puno je gore kad te nešto neugodno iznenadi, nego kad znaš da se to može dogoditi. Teže ti pada neki problem koji doživljavaš prvi put, nego nešto sa čime si se prije susreo/la. Drugim riječima, nova nevolja je dvostruka nevolja. Razmišljajući unaprijed o nevoljama, možeš im “otupiti oštricu”.

To je jedan oblik onoga što se u psihologiji naziva “cijepljenje stresom”. Svaki protuotrov ima nešto od otrova i svako cjepivo nešto od virusa protiv kojeg štiti. Slično je sa stresom. Ako se dobrovoljno u mislima izlažeš malim dozama stresa, postupno možeš ojačati svoj “psihološki imunitet”. Pritom nije važno hoće li se išta od toga što zamišljaš doista dogoditi. Ali važno je da to što zamišljaš bude dovoljno neugodno da ti stvara nelagodu, ali opet ne previše zahtjevno da o tome uopće ne možeš razmišljati. Zato najbolje kreni od nečeg malog, pa postupno povećavaj zamišljenu nevolju.

Primjena

Ovu je vježbu najbolje raditi ujutro. Jednostavno odvoji 5 minuta i u tišini pokušaj zamisliti da će ti se danas dogoditi nešto što ne želiš: netko će ti se ubaciti u prometu kad to najmanje očekuješ; zakasnit ćeš na posao; na poslu će se pojaviti neki iznenadan problem; kolega će biti neopravdano grub prema tebi; zbog posla nećeš stići na ručak; kad konačno kreneš kući vidjet ćeš da ti je netko izgrebao auto; na putu kući ostat ćeš bez goriva; mobitel će ti se ugasiti i nećeš moći pozvati pomoć. (Možeš odabrati jednu takvu stvar i udubiti se u detalje, ili zamisliti cijeli dan.) Isprobaj ovu vježbu jedan dan i vidi koliko se manje živciraš samo zato što te izvor stresa ovog puta nije iznenadio.

2. Dihotomija kontrole

“Glavni je zadatak u životu jednostavno ovo: prepoznati i odvojiti ono izvanjsko što nije u mojoj kontroli od onoga što se tiče mojih odluka koje doista kontroliram. Gdje da onda tražim dobro i zlo? Ne u izvanjskom koje ne mogu kontrolirati, nego u sebi i vlastitim odlukama.”

– Epiktet

“Dihotomija kontrole” znači da sve u svom životu možeš podijeliti u dvije skupine: 1) ono što nije u tvojoj kontroli i 2) ono što jest u tvojoj kontroli. Ako uvijek i u svakoj situaciji možeš prepoznati tu razliku i ponašati se u skladu s time, onda si već pravi stoik. Ali, priznajmo, većina nas s time ima velikih problema. Zato je to stoicima jedna od najčešćih tema. Stoici vjeruju da patnja proizlazi ne iz izvanjskih događaja, nego iz našeg mišljenja i naših osjećaja o njima. Mi ne reagiramo na izvanjske događaje, nego na naše mišljenje o njima. Iskustvo izvanjskih događaja stoici dijele na tri dijela:

1) događaj

2) mišljenje

3) reakcija.

Cilj je razumjeti i kontrolirati drugi korak. Zato, prema stoicima, mi sami biramo hoće li nas nešto ili netko uvrijediti, hoće li nas neočekivana nezgoda uznemiriti ili ne. Na primjer, kad vidiš (1) pauka, osjećaš (3) tjelesne reakcije povezane sa strahom. No tvoj strah ne proizlazi izravno iz pauka, nego iz (2) tvog mišljenja da bi te pauk mogao ugristi i da bi to moglo biti loše. Ako to mišljenje možeš promijeniti, možeš utjecati i na svoju reakciju na pauka. Drugim riječima, često – ne uvijek, ali često – trpiš ne zbog nečega izvanjskog, nego zbog svog mišljenja o tome. To je ujedno i ogroman teret, ali i potencijalno olakšanje.

Vježba dihotomije kontrole može ti pomoći da postigneš dvostruki rezultat: 1) da prestaneš razmišljati o onome na što ne možeš utjecati i 2) da se potpuno posvetiš samo onome što je u tvojoj kontroli.  Jedino na što zbilja možeš izravno utjecati jesu tvoja mišljenja, želje, strahovi, očekivanja i ponašanje. Ništa osim toga nije pod tvojom kontrolom. Što si više toga svjestan/a, manje ćeš se opterećivati onime što ne možeš kontrolirati. Samim time imat ćeš više vremena i snage baviti se onime što tvoja odgovornost.

Primjena

Ova se vježba može obavljati i kao meditacija i u obliku popisa. Na primjer, recimo da se pripremaš za važan zadatak na poslu. Rok je blizu. Naporno radiš i silno želiš da tvoji nadređeni budu zadovoljni. Međutim, tvoj cilj ima jedan problem – nije u tvojoj kontroli. Koliko god se trudio/la, čak i ako savršeno obaviš svoj zadatak, u međuvremenu se može dogoditi bezbroj stvari zbog kojih će tvoji nadređeni neće biti zadovoljni ili će se možda odlučiti za neku alternativu, a što ustvari nema veze s tobom. Zato moraš paziti da ciljeve postavljaš tako da su u tvojoj kontroli. Umjesto da cilj bude to da su nadređeni zadovoljni tvojim poslom ili da za svoj posao odmah dobiješ neku nagradu, radije postavi ciljeve za koje znaš da ih možeš ostvariti: – isplanirat ću dovoljno vremena za taj zadatak – držat ću se dogovora i zadanog roka – po potrebi ću na vrijeme tražiti promjenu plana – odgodit ću sve što je manje važno i što bi me moglo omesti u tom zadatku – ako naiđem na neki problem, tražit ću pomoć – po potrebi ću tražiti povratno mišljenje od nekoga tko bi mogao prepoznati problem koji ja možda ne vidim – pokušat ću zadatak izvesti malo bolje nego prošli put. S tako postavljenim ciljevima i dalje možeš postići isti rezultat: da nadređeni budu zadovoljni tvojim radom. No u ovom slučaju, fokus ti neće biti na onome što dolazi nakon, nego samo na onome što je u tvojoj kontroli. A sve i ako nadređeni iz bilo kojeg razloga ne budu zadovoljni, ti ćeš moći biti zadovoljan/a sobom jer ćeš znati da si sve učinio/la dobro. Pokušaj tako s idućim zadatkom i vidi hoćeš li biti jednako ne/zadovoljan/a kao i prije.

3. Namjerna nevolja

“Drvo se ne može ukorijeniti i ojačati ako ga ne opsjedaju mnogi vjetrovi. Krhko drveće je ono u sunčanoj dolini.”

– Seneka

Ova je vježba nastavak prve vježbe, ali više se ne radi samo o meditaciji, nego o tome da se izravno upuštaš u ono što ti nije ugodno. Iako nam to danas možda zvuči malo čudno, stoici smatraju da nije dobro uvijek i pod svaku cijenu izbjegavati teškoće. Ako nikad nisi u nevolji, ne možeš znati koliko si otporan/a. Ako se nikad ne suočavaš s teškoćama, možda i nisi snažan/a. Za otpornost su ti dakle potrebni izazovi, teškoće i protivnici.

Stoici su često meditirali o najgorim zamislivim događajima, kao da se njima događaju ili kao da su se već dogodile: gubitak, siromaštvo, svađe, progonstvo, bolest, smrt. Ali išli su i korak dalje. Budući da se sve to može dogoditi bilo kome i u bilo kojem trenutku, zašto se već sad ne bismo počeli pripremati? Ako te uznemiruje pomisao na neku od tih nevolja, nemoj samo čekati u nadi da će baš tebe sve to nekim čudom zaobići. Radije već sad “isprobaj” kakav je osjećaj kad ti se dogodi nešto neugodno. Što više puta probaš, to ćeš biti spremniji/a ako se nešto od toga doista i dogodi. Tako ćeš u trenutku prave nevolje bolje znati što ti je činiti, a možda ćeš i moći pomoći nekome drugom.

Primjena

U vježbi “namjerne nevolje” trebaš činiti nešto što ti nije ugodno, nešto što inače radije ne bi. Kao i u prvoj vježbi, važno je da to bude dovoljno neugodno da ti je teško, ali ipak ne previše da se nipošto ne usudiš. Na primjer, ako misliš da bi te jako pogodilo kad bi izgubio/la mobitel ili kad bi u neočakivanom trenutku ostao/la bez interneta, možeš sam/a odrediti neko vrijeme u danu kad ćeš ugasiti mobitel na nekoliko sati ili deaktivirati društvene mreže na nekoliko dana. Uživaš spavati u svom udobnom krevetu? Onda pokušaj jednom tjedno ili spavati na podu pokraj kreveta. Važno ti je da je temperatura ugodna? Jedan dan pokušaj smanjiti ili uopće ne paliti grijanje/hlađenje – ili se istuširaj hladnom vodom. Voliš uvijek imati karticu pri ruci? Ponekad odi u kupovinu s unaprijed određenim iznosom gotovine. Nakon nekog vremena vježbanja, provjeri jesi li još uvijek jednako navezan/a na iste stvari.

Zvuči dobro, ali tko može sve to…

Stoicizam se sa svim svojim načelima i vježbama može činiti prezahtjevnim, pa i nedostižnim. Zato su mnogi skloni odustati prije nego i pokušaju. Međutim, nijedan stoik ne bi za sebe rekao da je uspio savršeno ovladati ijednim pravilom ili vježbom, pa tako ni onima iz ovog članka. Umjesto toga, stoicima je cilj bio svakodnevno se vježbati, postupno jačati psihološku otpornost i korak po korak graditi zdraviji život.

Umjesto da odmah odustaneš, odaberi barem jednu od ove tri vježbe koja je povezana s nekim problemom koji imaš, pa je pokušaj primijeniti jedan dan. Nakon toga možda i cijeli tjedan. A onda možda i cijeli mjesec. Ako uspiješ riješiti ili samo olakšati jedan jedini problem u svom životu, ili životu nekoga do koga ti je stalo, to je velik uspjeh – a svijet je zbog tebe malo bolji nego što je bio prije.

Usput, evo i nekoliko preporuka za čitanje:

• Marko Aurelije, Meditacije
• Seneka, O kratkotrajnosti ljudskog života
• Daniel Robertson, Kako razmišlja car filozof

_________________________________________________________________

Zanima te stoicizam? Želiš razviti dugoročnu psihološku otpornost? Prijavi se na trening Stoicizam: put do psihološke otpornosti i nauči kako ti stoicizam može pomoći da počneš živjeti slobodnije, smislenije i bolje.

Za sva pitanja javi nam se na kontakt.

Za više informacija o nadolazećim edukacijama, prati nas na webu i društvenim mrežama.

• Facebook
• Instagram
• LinkedIn
• YouTube