Ovdje smo već pisali o osnovnim idejama logoterapije, o smislu života i o tome kako logoterapiju primijeniti u svakodnevici. Tema ovog članka je Viktor Frankl, utemeljitelj logoterapije i čovjek koji je cijeli svoj život posvetio pitanju smisla života. U nastavku saznaj tko je bio Viktor Frankl, što je za njega značila osobna odgovornost te kako nam on i danas može biti uzor.
Viktor Frankl rodio se u Beču kao drugo dijete jedne židovske obitelji, a pitanje smisla života pratilo ga je već od mladosti. Već u srednjoj školi slušao je predavanja iz psihologije. S 15 godina održao je svoje prvo javno predavanje na temu smisla života. U ranim dvadesetima pokrenuo je nekoliko centara za besplatno psihološko savjetovanje mladih u Beču. Kao student posebno se zanimao za problem samoubojstva u austrijskoj studentskoj populaciji. S 25 godina proveo je uspješnu inicijativu s kojom je uspio značajno smanjiti stopu studentskih samoubojstava. Nedugo nakon završetka studija Frankl postaje upravitelj neurološkog odjela u jednoj bečkoj psihijatrijskoj bolnici.
“Čovjeku ne govori instinkt kao životinjama što mora činiti, niti mu više ikakve tradicije nalažu što treba činiti. Uskoro više neće znati što zapravo hoće i tim će više biti spreman činiti ono što drugi od njega hoće.”
– Viktor Frankl, Liječnik i duša
Budući da je bio Židov, Frankl je početkom ‘40-ih godina izgubio sve. Imao je priliku izbjeći tu sudbinu i otići u Sjedinjene Američke Države. No odlučio je ostati sa svojim roditeljima. Smatrao je da je to njegova osobna odgovornost. I tako je s roditeljima, suprugom i ostalim članovima obitelji deportiran u koncentracijski logor. Na ulasku u Auschwitz oduzeto mu je sve što je kod sebe imao, uključujući i rukopis knjige Liječnik i duša, u kojoj je Frankl već tad razradio osnovne ideje logoterapije. To je za njega bilo potresno iskustvo, ali kasnije će imati važnu ulogu za njegovo preživljavanje.
Razdoblje rata Frankl je proveo u čak četiri koncentracijska logora. Frankl je svoja iskustva zabilježio u svojoj najpoznatijoj knjizi Čovjekovo traganje za smislom. Iako to možda zvuči neobično, unatoč patnji i gubicima, Frankl je u logoru uspio pronaći potvrdu svojih ranijih ideja o smislu života. Između ostalog, tamo je jasnije nego ikad prije mogao vidjeti da ono što čovjeka drži na životu nije volja za preživljavanjem, još manje volja za užitkom. Konkretnije, Frankl je kod sebe i kod zatvorenika primijetio da:
Oni koji su to mogli, koji su bili u stanju “odmaknuti” se od svoje patnje i fokusirati se na nešto drugo, imali su puno veće izglede da prežive.
“Život, u konačnici, znači preuzeti na sebe odgovornost za pronalaženje pravog odgovora za životne probleme i ispunjavati zadatke koje život neprestano stavlja pred svakog pojedinca.”
– Viktor Frankl, Čovjekovo traganje za smislom
Franklova iskustva u logoru, u kombinaciji s ranijim istraživanjima o smislu života, razvila su se u tri važne logoterapijske ideje:
Ubrzo nakon rata, Frankl je utemeljio logoterapiju, psihoterapijsku školu usmjerenu na smisao života. U razdoblju od ‘50-ih do ‘80-ih, Frankl i njegovi suradnici proveli su niz istraživanja kojima su utvrdili da je smisao života pouzdan i mjerljiv prediktor životnog zadovoljstva i općeg psihičkog zdravlja, koji ne ovisi o dobi, spolu, obrazovanju. Brojna istraživanja do danas su potvrdila da je smisao života povezan, između ostalog, i sa stabilnošću u bračnim odnosima i rastom samopouzdanja. Smisao je povezan i s prevladavanjem posljedica vršnjačkog nasilja, oporavkom nakon smrti voljene osobe i drugih traumatičnih iskustava.
“Stvarnost se prikazuje uvijek u obliku specifične, konkretne situacije, a budući da je svaka životna situacija jedinstvena, proizlazi da i smisao situacije mora biti jedinstven.”
– Viktor Frankl, Nečujan vapaj za smislom
Frankl je cijeli svoj život posvetio logoterapiji. No isto tako Frankl je svojim vlastitim životom potvrdio da logoterapija nije samo lijepa teorija. O tome posebno govori jedna epizoda za vrijeme njegova boravka u logoru. Jedne zime u logoru je izbila epidemija tifusa. Oboljeli su gotovo svi zatvorenici, uključujući Frankla.
Smrtnost je bila velika, nije bilo lijekova, a simptomi su bili izrazito neugodni. Posebno je opasno bilo noću, kada su bolesnici najviše imali napade delirija, a to je povećavalo opasnost srčanog napada u snu. Kako bi izbjegao tu opasnost, Frankl se trudio ostati budan što je više mogao. To je činio tako što je u mislima pripremao buduća predavanja i zamišljao kako ih drži pred punom dvoranom. Osim toga, Frankl je pokušavao rekonstruirati rukopis knjige Liječnik i duša, koji su mu oduzeli na ulasku u logor, i to na komadićima papira koje je ukrao iz logorskog ureda. Bio je uvjeren da je to njegov zadatak, osobna odgovornost koju nitko drugi nije mogao preuzeti.
To je bio Franklov odgovor na pitanje smisla života koji mu je pomogao izdržati najteže uvjete, ne samo u bolesti nego i tijekom cijelog razdoblja boravka u logoru. Nakon logora pa sve do kraja svog života, Frankl se vodio istim načelom kako bi uvijek i u svemu dao najbolje od sebe i živio život u punini.
Možda tvoji životni problemi nisu ni približno teški poput Franklovih, ali uvijek ti pomaže zapitati se:
Brojna iskustva iz svog života i života svojih pacijenata, poput onog s rukopisom, Frankl je zabilježio u svojim knjigama, od kojih su mnoge prevedene na hrvatski. Ako ne znaš otkud krenuti, evo nekoliko preporuka:
_________________________________________________________________
Sad znaš nešto više o tome tko je bio Viktor Frankl i što je za njega značila osobna odgovornost. Ako želiš naučiti više o Franklu i logoterapiji, prijavi se na edukaciju Logoterapija: traganje za smislom i otkrij kako primijeniti logoterapijske ideje i metode u svakodnevnom životu.
Za sva pitanja javi nam se na kontakt.
Za više informacija o nadolazećim edukacijama, prati nas na webu i društvenim mrežama.
Adresa: Vodnikova 5, 10000 Zagreb
OIB: 99870145004