Neverbalna komunikacija je svjestan ili nesvjestan način komuniciranja koji prati naš položaj tijela, gestikulacije, izraze lica, pogled, dodir i drugo.
Sve češće čujemo da je neverbalna komunikacija najzaslužnija za način na koji će biti primljena naša poruka.
Prema Albertu Mehrabianu, na komunikacijske ishode tek 7% utječu naše izgovorene riječi, ton kojim je odaslana poruka 38%, a govor tijela ima najveći utjecaj čak 55%.
Koliko puta su te pitali čemu nervoza dok si cupkao/la nogom, a ti si samo morao/la na WC?
Tzv. stručnjaci za govor tijela često zaborave računati na druge okolnosti u kojima se neverbalni znakovi mogu posve drugačije protumačiti. Kako ne bismo to zaboravili, donosimo neka moguća tumačenja neverbalnih znakova kada je riječ o našim rukama.
Prekrižene ruke se često tumače kao negativan stav kojim se želi reći drugoj osobi da ona ili njena ideja nisu baš dobrodošle. Ovakav položaj nas često zna obeshrabiti kada želimo nešto od autoriteta/nadređenog.
Primjerice, želite šefa pitati za povišicu: već ste nesigurni jer to nije lagan zadatak, a još vas i šef, koji je za 20 cm viši od vas, sluša prekriženih ruku i ozbiljna lica. Ne baš ugodno, jel da?
Ipak, ovakav položaj ruku može snačiti da je osobi jednostavno hladno ili se oznojila pa skriva mokre tragove na košulji. Šalu na stranu, prilikom tumačenja ovakvog položaja trebamo promotriti i to kakav izraz lica ima osoba, ali i kako drži dlanove.
Ako osoba ima prekrižene ruke i otvorene dlanove, moguće je da je zapravo otvorena za vaše ideje, a takav joj položaj pomaže da se skoncentrira dok vas sluša.
Cupkanje prstima je često tumačeno kao da je osobi dosadno, da je uzbuđena ili čak nervozna.
Ipak, cupkanje prstima može biti navika hiperaktivnih osoba ili osoba koje su prirodno nestrpljivije ili previše razmišljaju pa im cupkanje pomaže da smire misli.
Igranje s olovkom, papirom ili nečim trećim pogrešno tumačimo kao da je osobi dosadno, da čeka nestrpljivo svoj red za riječ ili da nije skoncentrirana na ono što se događa.
Ipak, igranje s predmetima je često navika osoba koje su anksiozne pa im, slično kao cupkanje prstima, igranje s predmetom pomaže da se sa svojih misli lakše usredotoče na okolinu.
Držanje za glavu se često tumači kao da je osoba nemirna ili da izražava nesuglasnost s onim što joj se govori.
Međutim, osoba jednostavno može imati loš dan, uhvatila je glavobolja ili se pak pokušava skoncentrirati i razmišlja o onome što joj se govori.
Čvrst stisak ruke (koji je svakako većini ljudi prihvatljiviji nego stisak tzv. “mrtva riba”), ne mora značiti da je osoba iznimno samouvjerena i dominantna.
Ljudi često nisu svjesni vlastite snage i čvrst stisak može biti samo odraz toga. Ostala kombinacija neverbalnih znakova bolje će pojasniti razinu samouvjerenosti osobe koja nam je svojim stiskom umalo slomila zglob.
Umjesto da jednoznačno prihvatimo da određeni položaj tijela znači da je nekome u našem društvu dosadno, da nas ne sluša, da želi dominirati i slično, naša pozornost treba biti usmjerena na različite kombinacije neverbalnih znakova koji nam pobliže objašnjavaju što govor tijela (ne) znači.
Sjetimo se da se ne trebamo obeshrabriti čak i onda kada nam se čini da nas netko “ne doživljava”.
Samopouzdanje se gradi izlaganjem situacijama koje često nisu ugodne i kritikama koje nije uvijek lako čuti. Ipak, dobra je stvar što postoji niz alata i komunikacijskih metoda koji nam pomažu da postanemo samouvjereni govornici.
___________________________________________________________________________
Ako i ti želiš naučiti kako prepoznati neverbalni govor tijela, samouvjereno i asertivno komunicirati, prijavi se na online edukaciju Komunikacijske vještine.
Kroz čak 12 susreta i najvažnijih tema iz područja komunikacija, izbrusit ćeš svoje komunikacijske vještine bez nepotrebnog stresa!
Za sva pitanja javi nam se na kontakt.
Za više informacija o nadolazećim edukacijama, prati nas na webu i društvenim mrežama.
Adresa: Vodnikova 5, 10000 Zagreb
OIB: 99870145004