Kako ti logoterapija pomaže u svakodnevnom životu?

Logoterapija je psihoterapijski pravac koji je pokrenuo austrijski psihijatar Viktor Frankl. U prethodnom članku smo pisali o tome što je logoterapija i kako je nastala. U ovom članku govorimo o dvije glavne logoterapijske tehnike i o tome kako logoterapijske ideje primijeniti u svakodnevnom životu.

Logoterapija u primjeni

Logoterapija obuhvaća niz metoda koje su usmjerene na volju za smislom. One funkcioniraju po jednom Franklovu pravilu koje možemo prikazati ovako:

A ↗ X ↘ B

Drugim riječima, put od A do B u životu najčešće nije ravan, pogotovo ako se radi o posebno vrijednim stvarima. Umjesto toga, put vodi preko nekog X, preko nečega ili nekoga drugog – a ono najvrjednije dolazi nam kao indirektna nagrada.

Kao i kod svake psihoterapije, primjena glavnih logoterapijskih tehnika redovito podrazumijeva vodstvo logoterapeuta. Ipak, Frankl je smatrao da se mnoge njegove ideje, pa tako i logoterapijske tehnike, mogu u određenoj mjeri primjenjivati individualno, za vlastiti život.

Frankl je izvorno osmislio dvije logoterapijske tehnike:

1. derefleksiju
2. paradoksnu intenciju.

Derefleksija

Tehnika derefleksije primjenjuje se kao odgovor na probleme tzv. hiper-intencije (pretjerane usmjerenosti na nešto) i hiper-refleksije (pretjeranog razmišljanja o nečemu). Ova tehnika može ti pomoći da otkriješ u sebi jedninstvenu sposobnost da se “odvojiš” od sebe i svoje situacije te nadiđeš svoja ograničenja. A to činiš usmjerevajući se na nešto izvan sebe ili na neku drugu osobu.

Osnovno pravilo derefleksije jest to da se ne može istovremeno htjeti i biti. Ne možeš istovremeno htjeti biti sretan/a i doista biti sretan/a. Samim time što nešto želiš jasno je da to još uvijek nemaš. Naravno, ponekad želje mogu biti jednostavne i lako ostvarive. Na primjer, kad želiš pojesti jabuku, uzmeš je iz zdjele sa stola, pojedeš je i tako ispuniš svoju želju. No čim je želja nešto kompleksija, tvoje vlastito nastojanje da je ostvariš često ti neće biti dovoljno.

Kako primijeniti derefleksiju?

Uz dovoljno svijesti, volje i discipline, svatko na sebi može primijeniti derefleksiju, a to najučinkovitije činimo kad pozornost okrećemo sa sebe samih na druge. Frankl je do tog zaključka došao promatrajući druge zatvorenike u koncentracijskom logoru. Oni koji su uspjeli očuvati zdrav duh pronalazili su način kako da se “odvoje” od svojih problema – koji su zaista bili teški – i usmjere se na one kojima je ipak bilo malo teže nego njima. Umjesto da se prepuste očaju, ti zatvorenici radije su se posvetili brizi za druge te čak i u takvim okolnostima tražili neko dobro koje mogu učiniti. U pomaganju drugima pronašli su dodatan izvor motivacije da izdrže sve teškoće, a time su posljedično postali snažniji i otporniji na izazove svoje situacije.

Derefleksiju može biti korisno primijeniti u svakoj situaciji koja uključuje određeni timski rad, gdje više osoba ima svoju ulogu. O čemu god se radilo, timski rad uvijek nosi određene izazove i nepredvidive situacije te se svakome može dogoditi da “zapne” u nekom zadatku. Kad se nađeš u takvoj situaciji, umjesto da se zatvoriš u sebe i fokusiraš samo na to da trebaš odraditi svoje i riješiti svoj problem, pokušaj se na neko vrijeme “odmaknuti” od toga u čemu si zapeo/la i usmjeri pozornost na druge članove tima i provjeri imaju li i oni nekih problema s kojima bi im ti mogao/la pomoći. Ako imaju i ako im možeš pomoći, iskoristi tu priliku. Pomaganjem drugom članu zapravo pomažeš cijelom timu. Time indirektno jačaš i vlastito samopouzdanje i volju za rad, a to ti onda može pomoći u rješavanju svojih zadataka kojima se vraćaš nakon takve “pauze”.

Paradoksna intencija

Tehnika paradoksne intencije (ili obratne nakane) traži da svjesno razmišljamo o nečemu ili činimo nešto što bismo radije htjeli izbjeći, pa i ono čega se bojimo. Ovdje u pozadini imamo jednu posebnu ideju, a to je logoterapijska ideja prkosne moći duha. Prema logoterapiji, čovjek je biće koje može reći “ne” svojim prirodnim porivima i nagonima, pa tako i svojim strahovima.

Paradoksna intencija zahtjevna je psihoterapijska tehnika, ali u ograničenim uvjetima i ona se može primijeniti individualno.

Kako primijeniti paradoksnu intenciju?

Logoterapija nam predlaže da ovu metodu primjenjujemo uz pomoć humora, kada smo u stanju nasmijati se na vlastiti račun, to jest na račun nekog svog straha. Ako imamo neki problem koji nas jako muči, može se dogoditi da s vremenom razvijemo fobiju od toga da nam se taj problem dogodi u određenim situacijama ili posve iznenada. Fobija nas potom sprečava da racionalno mislimo o tome čega se bojimo – i tako padamo u začarani krug. Paradoksna intencija može nam pomoći da razbijemo taj krug.

Dobra prilika za isprobati tehniku paradoksne intencije može biti nesanica. Nesanica se može javiti kao posljedica velikog broja uzroka. No ponekad je ona rezultat pritiska zbog očekivanja koje sami sebi stvaramo da se moramo dovoljno naspavati i odmoriti, a onda se događa upravo suprotno – ne možemo zaspati. Ako ti se to nekad dogodi, pod pretpostavkom da nemaš drugih problema koji ti možda uzrokuju nesanicu, možeš isprobati paradoksnu intenciju tako što ćeš namjerno pokušati ostati budan/a. Odaberi neku temu o kojoj ćeš razmišljati i odluči da ćeš temeljito pročuti svaki detalj – i da nipošto nećeš zaspati. Rezultat bi te mogao iznenaditi.

“Čovjeku se može oduzeti sve, ali jedno ne: krajnja ljudska sloboda izbor vlastitog stajališta neovisno o okolnostima, izbor vlastitog puta.”

Viktor Frankl

3 puta do smisla života

Logoterapijske tehnike mogu biti izazovne za samostalnu primjenu. No postoje i drugi načini kako svatko može samostalno primijeniti ono što logoterapija govori o smislu života. Naime, Frankl je smatrao kako u životu postoje tri vrste vrijednosti ili tri načina za otkrivanje smisla života:

1. stvaranje: Franklovim riječima, život pred tebe stavlja zadatke koje samo ti možeš obaviti. Fokusiranje na zadatke može pomoći sačuvati osjećaj smisla i u najtežim situacijama.
2. doživljaj: Život ne čini samo rad, nego i iskustvo. U mnogim je situacijama važnije otvoriti se iskustvu nečega lijepog, poput umjetnosti ili prirode. A tu pripada i iskustvo susreta druge osobe.
3. stav: Treći izvor vrijednosti i smisla u životu nalazimo u posebno izazovnim situacijama, poput neizbježne patnje. Čak ni u takvim okolnostima čovjek nije potpuno bespomoćan. Uvijek mu ostaje sloboda da odluči koji će stav zauzeti prema onome što ne može promijeniti. Od odgovora na to pitanje ovisit će to hoće li se osoba prepustiti beznađu i besmislu ili će pronaći način kako da se uzdigne nad svoje trenutne okolnosti.

Logoterapija: živjeti ovdje i sada

Sažeto, uvijek se trebaš pitati koji je tvoj zadatak – što je ono što ovdje i sada trebaš činiti. Osim zadataka, važan je i tvoj doživljaj stvarnosti – koliko duboko doživljavaš svijet oko sebe, ljepotu u njemu i susret s drugima. Treće, možda i najvažnije, trebaš znati da i u najtežim okolnostima zadržavaš svoju slobodu – slobodu da odabereš svoj stav prema onome što ne možeš promijeniti.

____________________________________________________________________________________________________________

Želiš znati više o tome kako primijeniti logoterapijske ideje u svakodnevici? Na pravom si mjestu!

Prijavi se na edukaciju Logoterapija: traganje za smislom i otkrij logoterapijske tehnike, testove i vježbe koji ti mogu pomoći da osiguraš svoju dozu smisla u privatnom i poslovnom životu.

Za sva pitanja javi nam se na kontakt.

Za više informacija o nadolazećim edukacijama, prati nas na webu i društvenim mrežama.

• Facebook
• Instagram
• LinkedIn
• YouTube