Često imaš osjećaj da si u pravu i nije ti jasno kako drugi ljudi ne vide ono što ti vidiš? Kad nešto želiš učiniti posvuda vidiš znakove da to trebaš učiniti? Kad jednom nešto započneš, ne odustaješ bez obzira na sve? Ako se prepoznaješ u nekim ili svim tim situacijama, ne moraš se brinuti. U ovom članku govorimo o kognitivnim pristranostima i tome kako one koče tvoje kognitivne sposobnosti i negativno utječu na tvoje odluke.
Svi ljudi većinu vremena zapravo funkcioniraju (razmišljaju i donose odluke) po određenim uhodanim obrascima. Radi se o podsvjesnim psihološkim procesima koje nazivamo kognitivnim pristranostima. Pristranosti su alati kojima se naš mozak služi kako bi u većini situacija pronašao neki “lakši put” ili “prečac” za koji će mu trebati što manji napor.
To je u jednu ruku dobro, zato što si jednostavno ne možeš priuštiti da u svakoj situaciji detaljno analiziraš svaku moguću opciju koju imaš na raspolaganju, njihove prednosti i nedostatke itd. Često se dakle moraš služiti tim “prečacima”. Međutim, kognitivne pristranosti mogu te navesti i na krivi put te negativno utjecati na tvoju percepciju, razumijevanje informacija i kreativnost u traženju rješenja na probleme.
Ovdje ti donosimo tri vrlo učestale pristranosti koje je dobro poznavati.
Za početak, obrati pozornost na slike u nastavku:
A sad nadopuni sljedeće riječi slovima koja nedostaju:
Vjerojatno si bez puno razmišljanja zaključio da su u pitanju riječi: ljubav, brak, djeca, sreća. To nisu pogrešna rješenja, ali ona su rezultat ugađanja pomoću slika koje si vidio prije rješavanja zadatka. Da su slike bile drukčije, odgovori su mogli biti, na primjer: gubav, brat, djela, vreća.
Zašto si baš odabrao prvi set riječi, a ne drugi ili neki treći? Razlog je u psihološkom procesu koji se zove udešavanje, a ono je odgovorno za kognitivnu pristranost koju nazivamo heuristikom dostupnosti. Zahvaljujući toj pristranosti, ljudi su često skloni razmišljati i donositi odluke vodeći se stvarima kojima su najviše i najčešće izloženi, odnosno koje su im najsvježije u sjećanju – onime što im je “najdostupnije”.
Što možeš?
Ovo je oblik pristranosti zbog kojeg si sklon prepoznavati i prenaglašavati informacije iz okoline koje idu u prilog tvojim dubokim uvjerenjima, potrebama, željama i sl. To je također podsvjesni mehanizam, a razvili smo ga zato što iz mnoštva činjenica koje nas okružuju jednostavno moramo “filtrirati” ono što je za nas važno. Osim toga, svi volimo osjećaj da smo u pravu, da ispravno razmišljamo, da idemo u pravom smjeru. Ali baš zato ova pristranost može biti štetna, jer zbog želje da smo u pravu možemo umisliti da oko sebe vidimo stvarne dokaze da jesmo u pravu – iako je puno više toga što nam govori da možda i nismo.
Na primjer, recimo da jako želiš kupiti nove tenisice i u zadnje vrijeme događa se da ih svako malo vidiš negdje u prolazu. Zbog toga počinješ razmišljati da su to vjerojatno znakovi da ih trebaš kupiti. Ipak, činjenica je da te tenisice vjerojatno nisu ni u 0,1% obuće koju svakodnevno gledaš oko sebe. Ali budući da sva ostala obuća nije važna za tvoju “skrivenu” želju (kupiti tenisice koje želiš), ona je za tebe kao nevidljiva.
Što možeš?
Zbog ove kognitivne pristranosti u odlučivanju se često vodimo onime što smo već izgubili, ali što ne želimo pustiti – tzv. nepovratnim troškovima. To je sve ono što smo učinili, dali, uložili i što ne možemo vratiti, nešto što više ne možemo promijeniti. Ova kognitivna pristranost tjera nas da se držimo prethodnih odluka, uloženog truda i troškova, samo zato što smo ih već učinili. To činimo jer nam je teško priznati poraz. Ali ako dopuštaš da ti prošle odluke diktiraju buduće, otvaraš se potencijalno još većoj šteti. Može ti se dogoditi da poput kockara uđeš u začarani krug, pa gubiš sve više i više jer pokušavaš vratiti ono što si izgubio, a toga je sve više i više.
Na primjer, ljudi su skloni cijeli život raditi posao koji ne vole i koji je za njih štetan, samo zato što su se za njega obrazovali ili jednostavno zato što ga rade već dugi niz godina i već imaju neku karijeru. Promijeniti posao značilo bi “priznati poraz”. Problem je u takvom razmišljanju to što se vodimo onime što je prošlo, umjesto onime što bismo htjeli da bude. Na primjer, ako 20 godina radimo posao koji ne volimo, a pred sobom imamo još 20 godina radne sposobnosti, dilema je zapravo jednostavna: ili ćemo 40 godina raditi isti posao koji ne volimo, ili ćemo barem 20 godina raditi nešto drugo, što volimo.
Što možeš?
_________________________________________________________________
Sad znaš kako prepoznati barem tri kognitivne pristranosti i na što trebaš obratiti pozornost kad nešto trebaš odlučiti. Ako želiš otkriti još puno više sličnih kognitivnih zamki i kako ih pobijediti, prijavi na edukaciju Razvoj kritičkog mišljenja i nauči kako bolje misliti i donositi bolje odluke.
Za sva pitanja javi nam se na kontakt.
Za više informacija o nadolazećim edukacijama, prati nas na webu i društvenim mrežama.
Adresa: Vodnikova 5, 10000 Zagreb
OIB: 99870145004