Kako manje misliti, a bolje? Odgovor je u mentalnim modelima

Ako si među onima koji beskonačno analiziraju, sigurno si se zapitao/la kako manje misliti.

No, odgovor na to pitanje je tek pola posla.

Pravo pitanje je: kako misliti manje, a istovremeno bolje.

Odgovor na to pitanje slijedi u nastavku.

Što su mentalni modeli?

U priči Sylvie i Bruno, Lewis Carroll opisuje jednog od likova koji je odlučio da će njegova zemlja napraviti zemljovid u mjerilu 1:1. Očito, takav zemljovid nema standardna ograničenja zemljovida. Ali nije ni od velike koristi. Ne možeš ga iskoristiti da nekamo odeš. Ne stane ti u džep ili automobil. Koristan zemljovid mora zgusnuti područje u kojem se želiš orijentirati.

Svijet je previše kompleksan, a tvoji mentalni kapaciteti su ograničeni. Nikada ne možeš obraćati pažnju na svaki sitni detalj koji je pred tobom. Zato trebaš „leće“ koje ti kažu na koje se stvari fokusirati, a koje zanemariti. Te „leće“ nazivamo mentalnim modelima.

Mentalni modeli opisuju način na koji svijet funkcionira. Oni su način na koji razmišljaš i oblikuješ uvjerenja. Uglavnom su podsvjesni. Zbog njih neke stvari smatraš bitnima, a druge ne. 

Ne možeš zadržati sve detalje svijeta u svom mozgu. Modeli pojednostavljuju stvari u razumljive i organizirane dijelove. Oni ti kažu kako manje misliti, a bolje.

Zašto su mentalni modeli važni?

„Kvaliteta tvog mišljenja ovisi o modelima koje imaš u glavi.“ Shane Parrish

Kad naučiš vidjeti svijet onakvim kakav jest, a ne kakvim želiš da bude, sve se mijenja. Rješenje za bilo koji problem postaje očiglednije. Uviđaš prilike koje prije nisi mogao vidjeti. Lakše izbjegavaš skupe pogreške. Počinješ ostvarivati smislen napredak u životu. To je moć mentalnih modela.

U životu i poslu pobjeđuje osoba s najmanje slijepih točaka. Uklanjanje slijepih točaka znači da vidiš stvarnost kakva jest. Što više stvarnosti vidiš, to više razumiješ. Što više razumiješ, bolje znaš što ti je činiti. Odluke temeljene na boljem razumijevanju dugoročno će uvijek biti bolje od onih koje se temelje na neznanju.

To ne znači da trebaš misliti više. Naprotiv, mentalni modeli ti olakšavaju stvari. Oni kompleksne probleme razlažu na bitne dijelove. Daju ti i da vidiš više perspektiva.  Oni su provjerene ideje koje ti pomažu da misliš manje i ujedno bolje. S druge strane, loši mentalni modeli dugoročno vode do loših odluka. I naravno, do lošijeg života. Kako to kaže popularna poslovica: „Ideje imaju posljedice.“ (Richard M. Weaver)

Jedan primjer ovoga je puštanje krvi u medicini. To je preko 2000 godina bila standardna liječnička praksa. U svrhu liječenja pacijentima se puštala krv. Unatoč tome što nije dovodila do uspješnog liječenja, praksa se toliko dugo koristila. Štoviše, u velikom broju slučajeva puštanje veće količine krvi pogoršalo bi situaciju. Ono je bilo temeljeno na pogrešnom modelu razumijevanja ljudske anatomije. Loši modeli dugoročno čine štetu, čak i kad se djeluje iz dobrih namjera.

Da ne ostane sve samo na teoriji, poslužit ću se nekim konkretnim i provjerenim primjerima.

Kako manje misliti, a bolje? 1. Ockhamova britva

„Svako može zakomplicirati ono što je jednostavno. Kreativnost čini komplicirano jednostavnim.“ Charles Mingus

Prvi primjer je Ockhamova britva. Nazvana je po srednjovjekovnom logičaru Williamu od Ockhama. Ona kaže da su jednostavnija objašnjenja bolja od onih kompliciranih – ako su ostale stvari jednake. Drugim riječima, ako dva konkurentna modela imaju jednaku snagu objašnjenja, bolje je odabrati jednostavno rješenje.

Svi skačemo na pretjerano složena objašnjenja. Muž kasni kući? Što ako je doživio prometnu nesreću? Boli te nožni prst? Što ako imaš rak kostiju? Moguće da bi bilo koji od ovih scenarija mogao biti istinit. No, bez ikakvih drugih uvida, znatno je vjerojatnije da se suprug zadržao na poslu i da ti je cipela preuska.

Umjesto da gubiš vrijeme analizirajući složene scenarije, možeš donositi bolje odluke na temelju jednostavnijih objašnjenja. Evo jednog primjera iz svakodnevnog života.

Dijete ti je četiri dana imalo visoku temperaturu. Peti dan mu je napokon pala. No, sad mu je izbilo nekakvo crvenilo po tijelu. Počinješ razmišljati: što ako je neka autoimuna bolest, što ako ovo nije bila samo viroza? Iako je to u teoriji moguće, nije baš vjerojatno. Nazoveš li liječnika saznat ćeš da je osip nakon temperature česta pojava kod djece. Jednostavnije rješenje poštedjelo bi te panike. I omogućilo bi da djetetu pomogneš na najbolji mogući način. 

Drugi primjer je iz poslovnog svijeta. Kada je Louis Gerstner preuzeo IBM početkom 1990-ih, tijekom jednog od najgorih razdoblja borbe u njegovoj povijesti, mnogi su poslovni stručnjaci tražili izjavu o njegovoj viziji. Kojeg bi zeca Gerstner trebao izvući iz šešira da spasi firmu? Mnogi su očekivali veliku i kompleksnu viziju.

Ipak, Gerstner je smatrao da je grandiozna vizija zadnje što je IBM-u potrebno. Tvrdio je da bi IBM jednostavno trebao služiti svojim klijentima, natjecati se za posao ovdje i sada i usredotočiti se na poslove koji su već profitabilni. Nikakvi veliki planovi, samo jednostavno i ustrajno izvođenje posla.Možeš pomisliti i na teorije zavjere. Da bi one bile istinite, puno kompleksnih i inače neovisnih silnica treba usklađeno djelovati. U nepredvidivom svijetu to je gotovo nemoguće. To ne znači da ljudi ne rade zavjere. Dapače, oni to stalno rade. No, velike svjetske zavjere su prekompleksna objašnjenja ako istu pojavu možemo objasniti nečim jednostavnijim.

Kako manje misliti, a bolje? 2. Hanlonova britva

Hanlonova britva navod da i ne treba pripisivati zlobi ​​ono što se može objasniti neznanjem. Korištenje ovog modela pomaže ti izbjeći paranoju i ideologiju. Potiče te da se pitaš postoji li drugo razumno tumačenje događaja. Najbolje objašnjenje je ono koje sadrži najmanju količinu namjere. 

Uzmi u obzir nervozu u prometu. Kad te netko presječe, misliti da postoji zla namjera iza toga znači pretpostaviti mnogo rizičnih radnji. Da bi ti netko namjerno prepriječio put, mora te primijetiti, odrediti tvoju brzinu, analizirati kamo se krećeš i skrenuti u točno pravo vrijeme. To zahtijeva veliki napor. Jednostavnije i stoga vjerojatnije objašnjenje je da te nije vidio. To je bila pogreška. Nije bilo namjere. Ili recimo, nadređeni uputi kritiku na tvoj rad. Možeš pretpostaviti da ima nešto protiv tebe i želi umanjiti tvoj rad. Ali bez drugih indikacija, korisnije je ne pretpostavljati lošu namjeru. Možda ti stvarno želi pomoći da unaprijediš svoj rad, čak i ako je u nekim stvarima u krivu.

Svaku stvar možeš okrenuti na svoju korist. O tome govori priča Anthonyja de Mella:

Majmun je s drveta bacio kokosov orah na sufijevu glavu. Čovjek je uzeo orah, popio mlijeko, pojeo meso a od lupine napravio zdjelu.

Hvala ti za tvoju kritiku.

Pretpostavljanje zle namjere nešto je što svi automatski radimo. Razlog je samoodržanje. Evolucijski, korisnije je pretpostaviti ti se približava neprijatelj, a ne prijatelj. Ako je stvarno neprijatelj, bit ćeš spreman obraniti se. A prijatelj te ionako neće napasti.

No, danas taj mehanizam može biti destruktivan. Evo jednog stvarnog primjera. Prijateljica mi je ispričala događaj. Hodala je Maksimirom i iz drugog smjera joj se približavao muškarac. Činilo joj se da je gleda. Kako se približavao, pomislila je: „Sigurno promatra ovaj ogromni prišt koji imam“. Vjerojatnije je ipak da nije imao pojma o njenom prištu. Možda je samo gledao u daljinu. Možda mu je bila lijepa, tko zna. Poanta je samo da nema razloga zaključiti nešto loše.

Zbog sličnih primjera se Hanlonova britva proširila na model da ne zaključuješ više od onoga za što imaš dostatno dokaza. Nekad se u psihoterapiji ovo naziva pogreškom u mišljenju „čitanje misli“. Upisujemo značenja tamo gdje ne možemo biti sigurni da ih ima. Hanlonova britva te poziva na oprez: ne zaključuj više od onoga što stvarno možeš znati.

Teško je živjeti u svijetu u kojem su svi protiv tebe, a tvoj mozak ima sklonost tako zaključivati. To ne znači da drugi nikada ne djeluju iz zlih namjera. Poanta je samo spriječiti da prebrzo zaključiš da postoje zle namjere. Mali je korak od prebrzih zaključaka do paranoje. Zato ti treba Hanlonova britva kao lijek.

Zaključak

Vratimo se na početak. Pitaš se kako manje misliti, a istovremeno bolje? Odgovor je u mentalnim modelima.

Ovo su samo dva mentalna modela, no ima ih još puno.

Svi oni omogućuju ti da dugoročno unaprijediš svoje mišljenje. I da donosiš bolje odluke. I naravno, da živiš bolji i uspješniji život.

_______________________________________________________________________________________

Ako želiš saznati više o mentalnim modelima, prijavi se na edukaciju Razvoj kritičkog mišljenja.

Za sva pitanja javi nam se na kontakt.

Za više informacija o nadolazećim edukacijama, prati nas na webu i društvenim mrežama.