Koliko si puta rekao da nemaš vremena za čitanje? Knjiga čeka na polici, ti pogledaš naslovnicu i pomisliš: „Pročitat ću je kad uhvatim malo vremena.“ A onda prođu dani, tjedni, ponekad i mjeseci.
Kao knjižničarka, tu rečenicu čujem često. Od djece, roditelja, zaposlenih ljudi, studenata pa sve do umirovljenika. I zato znam da problem najčešće nije u tome što ne voliš knjige. Problem je što si zaboravio koliko ti čitanje može dati.
Imaš li doista premalo vremena za čitanje?
Živiš brzo. Posao, obitelj, obaveze, telefon, poruke, društvene mreže. Kad napokon sjedneš, najlakše je posegnuti za ekranom.
Knjiga traži nešto drugo. Traži da zastaneš.
Ali ne moraš odmah pročitati pedeset stranica. Ne moraš završiti knjigu za vikend. Dovoljno je početi s deset minuta dnevno.
Čitanje nije natjecanje.
To je vrijeme koje daješ sebi.
Istraživanja pokazuju da upravo čitanje iz užitka ima važnu povezanost s čitalačkim sposobnostima. OECD je u analizama PISA istraživanja utvrdio pozitivnu povezanost uživanja u čitanju i uspjeha u čitanju među učenicima. Važno je i to da OECD ističe povezanost čitalačkih navika, motivacije i čitalačke sposobnosti kod odraslih.
Drugim riječima, ne moraš čitati zato da bi bio „bolji čitatelj“. Čitaj zato što ti knjiga nešto daje. Vještina dolazi zajedno s navikom.
Što ti knjiga može dati u različitim životnim razdobljima?
Ne treba ti ista knjiga u dvadesetoj, četrdesetoj ili sedamdesetoj godini.
Kao što se mijenjaš ti, mijenja se i ono što tražiš od knjige.
Ako si dijete, knjiga ti otvara prvi veliki svijet izvan onoga koji poznaješ. Slikovnica ti pomaže imenovati osjećaje. Priča ti pokazuje da netko drugi može biti hrabar, uplašen, usamljen ili sretan baš kao ti.
Istraživanje Hei Wan Mak i Daisy Fancourt pratilo je 8.936 djece u dobi od sedam do jedanaest godina. Autori su pronašli povezanost svakodnevnog čitanja iz užitka u dobi od sedam godina s boljim prosocijalnim ponašanjem te nižim razinama hiperaktivnosti, nepažnje i emocionalnih problema u dobi od jedanaest godina.
To ne znači da će knjiga riješiti svaki dječji problem. Ali pokazuje koliko čitalačke navike mogu biti vrijedan dio odrastanja.
Ako si tinejdžer, knjiga ti može pomoći da bolje razumiješ sebe. U njoj možeš pronaći lik koji se osjeća kao ti. Ili upravo suprotno – nekoga potpuno različitog od tebe.
A to je jedna od najljepših stvari koje ti književnost može ponuditi: mogućnost da na trenutak pogledaš svijet tuđim očima.
Ako si odrasla osoba, knjiga ti može biti predah. Ne mora uvijek biti korisna. Ne moraš iz nje nešto „izvući“.
Ponekad je dovoljno da te nasmije.
Ponekad da te rastuži.
Ponekad da ti na sat vremena odvuče misli od onoga što te cijeli dan opterećivalo.
Ako si u mirovini, knjiga ti može otvoriti nove teme, vratiti uspomene ili jednostavno ispuniti dio dana koji je odjednom postao tiši.
Zato nemoj misliti da je za knjigu „prošlo vrijeme“.
Za knjigu nikad nije kasno.
Ne znaš što čitati? Počni od sebe.
Jedna od najčešćih rečenica koju čujem u knjižnici jest: „Preporučite mi nešto.“
Volim to pitanje.
Ali prije preporuke obično postavim nekoliko svojih.
o Što si zadnje pročitao i svidjelo ti se?
o Želiš li nešto lagano ili ozbiljno?
o Želiš li priču koja će te nasmijati ili onu koja će te natjerati na razmišljanje?
o Koliko vremena imaš za čitanje?
o Postoji li tema o kojoj već dugo želiš nešto saznati?
Jer ne postoji jedna dobra knjiga za sve.
Postoji dobra knjiga za tebe – sada.
To je možda i najvažnija uloga knjižnice. Ne samo čuvati knjige, nego pomoći ljudima da pronađu onu pravu.
A što ako si izgubio naviku čitanja?
Nemoj odmah posegnuti za najdebljom knjigom koju pronađeš.
Vrati se polako.
Pokušaj ovako:
o Čitaj deset minuta dnevno.
o Odaberi knjigu koja te stvarno zanima.
o Nemoj se bojati odustati od knjige koja ti ne odgovara.
o Drži knjigu na mjestu koje često vidiš.
o Uvedi mali ritual – kava i nekoliko stranica, knjiga prije spavanja ili čitanje tijekom vožnje javnim prijevozom.
I zapamti: knjiga koju ne završiš nije neuspjeh.
Možda samo nije bila prava knjiga za tebe.
Zašto nam je čitanje danas možda važnije nego ikad?
Danas smo okruženi tekstom. Čitamo poruke, vijesti, komentare, upute, oglase i objave. Ali brzo čitanje nije isto što i razumijevanje pročitanoga.
OECD čitalačku pismenost definira kao sposobnost razumijevanja, korištenja, vrednovanja i promišljanja o tekstovima. Danas to uključuje i snalaženje u digitalnom okruženju, uspoređivanje različitih izvora te razlikovanje činjenica od mišljenja.
To je posebno važno u vremenu kada svakoga dana primamo ogromnu količinu informacija.
Knjiga te uči usporiti.
Uči te pratiti misao. Povezivati informacije. Postavljati pitanja. Prepoznati nijanse.
A književnost ti daje još nešto.
Daje ti druge ljude.
Virginia Woolf u eseju How Should One Read a Book? piše o čitanju kao aktivnosti koja traži slobodu i vlastiti izbor. Upravo je to važno i danas. Ne moraš čitati ono što drugi očekuju od tebe. Pronađi ono što te zanima.
I zato bih voljela da na čitanje ne gledaš kao na još jednu obavezu.
Ne moraš pročitati 50 knjiga godišnje.
Ne moraš čitati svaki dan.
Ne moraš čitati ono što svi čitaju.
Samo pronađi knjigu kojoj ćeš poželjeti okrenuti sljedeću stranicu.
Možda ćeš tako ponovno otkriti nešto što si negdje putem izgubio – nekoliko minuta mira, novu ideju, zanimljiv razgovor ili jednostavno osjećaj da si negdje drugdje.
A ako ne znaš odakle početi, dođi u knjižnicu.
Mi knjižničari imamo vremena za takva pitanja.
I vrlo često imamo knjigu koja čeka baš tebe.
Izvori podataka:
[1] OECD (2011). Do Students Today Read for Pleasure? PISA in Focus, No. 8. OECD Publishing, Paris. DOI: 10.1787/5k9h362lhw32-en.
Istraživanje i analiza PISA podataka o čitanju iz užitka, čitalačkim navikama, motivaciji i uspjehu u čitanju.
[2] Mak, H. W. & Fancourt, D. (2020). Longitudinal associations between reading for pleasure and child maladjustment: Results from a propensity score matching analysis. Social Science & Medicine, 253, 112971. DOI: 10.1016/j.socscimed.2020.112971.
Longitudinalno istraživanje provedeno na 8.936 djece koje je pratilo povezanost čitanja iz užitka i kasnije psihološke i ponašajne prilagodbe.
[3] OECD. Reading literacy. OECD – Education and Skills.
Izvor za suvremeno određenje čitalačke pismenosti i podatke o povezanosti uživanja u čitanju i čitalačkog uspjeha u istraživanju PISA.
Književni izvor:
Woolf, Virginia (1926). How Should One Read a Book? Esej iz zbirke The Common Reader: Second Series.